Da li djeca uličnih seksualnih radnica u Crnoj Gori znaju za Djeda Mraza?

FOTO: NVO JUVENTAS

Crna Gora nije ni otvoreno ni lako mjesto za seksualne radnike. Njihov način zarade za život se još uvijek kažnjava i često su žrtve nasilja. Mnogi od njih su migranti i nemaju pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Prema najnovijem istraživanju koje je sproveo Nacionalni institut za javno zdravlje i nevladina organizacija Juventas, 55% seksualnih radnica ima djecu, a 80% je nezaposleno.

Anketa je pokazala da su zloupotreba droge i njeno ubrizgavanje rašireni u svim vrstama seksualnog rada. Kada je riječ o upotrebi kondoma i droge, značajne razlike su zabilježene između seksualnog rada na ulici i u bordelima. Naime, više od 90% seksualnih radnica na ulici su dugogodišnje intravenske korisnice droge, dok u posljednje dvije godine nije bilo izvještaja o seksualnim radnicama u bordelima koje injektiraju drogu. Pored toga, seksualne radnice na ulici prodaju seks po veoma niskim cijenama i rijetko praktikuju siguran seks.

Izdvajamo

  • Usluge prevencije HIV u drop in centru su rezultirale postojanim povećanjem korišćenja kondoma, kao i povećanim brojem testiranja na HIV i ostale seksualno prenosive bolesti. Rezultati bio-behejvioralne studije sprovedene 2012. godine na uzorku od 200 seksualnih radnika pokazali su da je 58% njih prijavilo da je redovno koristilo kondom tokom mjeseca koji je prethodio istraživanju, 77.5% da je njihov klijent koristio kondom tokom posljednjeg seksualnog odnosa, dok je 31.5% izjavilo da se najmanje jedanput testiralo na HIV.
  • Radnici u drop in centru su intenzivno nadzirali trudnoću devet svojih klijentkinja.
  • Među klijentima drop in centra ima dvoje seksualnih radnika koji žive sa HIV, dok je procenat osoba sa hepatitisom C mnogo veći. Zahvaljujući saradnji sa Institutom za javno zdravlje i Klinikom za infektivne bolesti stvorena je jaka veza između sistema koji povezuju ljude sa margina i zdravstvenog sistema, ali ovo važi samo za državljane Crne Gore.
  • Uprkos značajnom uspjehu u pogledu pružanja usluga seksualnim radnicima i uticaju tih usluga na njihovo ponašanje i zdravlje, još uvijek ima izazova sa kojima se treba izboriti što se tiče ljudskih prava seksualnih radnika, naročito onih koji nisu državljani Crne Gore i kao takvi su lišeni nekih od osnovnih ljudskih prava poput onog na zdravstvenu i socijalnu zaštitu.

Aktivisti Juventasa u partnerstvu sa UNDP i Vladom Crne Gore sprovode nacionalnu strategiju za borbu protiv AIDS. Kao dio te strategije, ovi aktivisti, uz podršku UNDP, od 2007. godine rade na poboljšanju kvaliteta života seksualnih radnika.

Aktivisti Juventasa, prije svega, pomažu seksualnim radnicima i njihovim partnerima u sprečavanju prenosa HIV i drugih seksualno prenosivih bolesti. Juventas to radi uglavnom raspodjelom besplatnih kondoma, lubrikanata, igala i špriceva kao i pružanjem informacija i upućivanjem u zdravstvene institucije i institucije nadležne za socijalnu zaštitu.

Gđa Tijana Žegura, direktorka programa u Juventasu, sjeća se izazova i pouka stečenih na početku rada.

„Tek nakon nekog vremena smo shvatili da biti na ulici sa seksualnim radnicima, posjećivati ih u njihovim stanovima ili mjestima gdje rade nije dovoljno za postizanje pozitivne promjene u stepenu njihove svijesti o riziku i njihovom ponašanju“, rekla je gđa Žegura.

U odgovor na ovo, uz podršku UNDP i finansiranje Globalnog fonda za borbu protiv AIDS, tuberkuloze i malarije (GFATM), aktivisti Juventasa su početkom 2011. otvorili drop in centar, ne samo za seksualne radnice već i za njihove porodice i djecu.

Tim sastavljen od ljekara, psihologa, socijalnog radnika i nekoliko pomoćnih radnika, nudi savjete i podršku u drop in centru koji se nalazi u mirnom dijelu u centru glavnog grada Podgorice. U periodu od jula 2011. do juna 2012. godine, seksualne radnice su takođe imale na raspolaganju učitelja koji je pomagao njihovoj djeci sa školskim zadacima i frizera. Zbog velikih budžetskih ograničenja ove usluge nijesu više dostupne, iako su bile vrlo dobro prihvaćene i stimulisale su seksualne radnice da dolaze češće. Tokom 2012. godine oko 130 različitih seksualnih radnica je posjetilo ovaj centar.

Mnoge seksualne radnice često navrate ni zbog čega drugog nego da zajedno popiju kafu, popričaju o seksualno prenosivim infekcijama i dobiju savjet gdje da idu na ginekološki pregled, ili da popričaju o pravu na socijalnu i dječju zaštitu.

„Neke od naših klijentkinja su postale redovne, a često imamo i spontana okupljanja i društvene događaje“, rekla je gđa Žegura. „Imali smo, takođe, i kutak za djecu. Prošle godine smo organizovali proslavu Nove godine. Bilo je tužno vidjeti djecu, čak i neku stariju, da sreću Djeda Mraza prvi put u svom životu. Kada vidite iskre u očima desetogodišnjaka koji vjeruje da je Djeda Mraz došao tog dana samo da bude sa njima, jednostavno znate da je otvaranje centra bila smislena i opravdana stvar.“

Ranije, seksualne radnice koje su injektirale drogu išle su u drop in centar koji je bio osnovan samo za intravenske korisnike droge. Međutim, novi drop in centar je prijateljsko okruženje u kome seksualne radnice, pored savjetovanja, sterilnih igli i špriceva i besplatnih kondoma, dobijaju i preporuke za zdravlje i institucije socijalne i dječje zaštite.

„Mogu samo da zamislim kako je teško raditi na ovakvom mjestu i razmišljati profesionalno kada emocije prevladaju“, rekla je jedna od klijentkinja u centru, koja je tražila da ne koristimo njeno ime. „Ali, Tijana i njene kolege su napravile ogromnu razliku u mom životu, i u životu mojih koleginica“.

Promjene u obrascima društvenog ponašanja su spore, ali veoma važne s aspekta javnog zdravlja. S obzirom da su seksualni radnici/ce prepoznati kao posebno ranjiva populacija u pogledu HIV infekcije zbog svog rizičnog ponašanja, veoma je važno obezbijediti održivo finansiranje za ovu vrstu usluga nakon prestanka finansijske podrške zemlji od strane GFATM, u 2015. godini.