Opširnije
Socijalna isključenost u Crnoj Gori u najvećoj mjeri utiče na ugrožene grupe poput siromašnih, dugoročno nezaposlenih, žena, starih osoba, penzionera sa malim prihodima, osoba sa invaliditetom, izbjeglica i interno raseljenih, osoba sa HIV/AIDS, romske i egipćanske manjine itd. Suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti iziskuje djelotvornije i adekvatnije usmjeravanje službi za zdravstvenu i socijalnu zaštitu i zapošljavanje.
Jednake mogućnosti za sve
Socijalna isključenost u Crnoj Gori u najvećoj mjeri utiče na ugrožene grupe poput siromašnih, dugoročno nezaposlenih, žena, starih osoba, penzionera sa malim prihodima, osoba sa invaliditetom, izbjeglica i interno raseljenih, osoba sa HIV/AIDS, romske i egipćanske manjine itd. Suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti iziskuje djelotvornije i adekvatnije usmjeravanje službi za zdravstvenu i socijalnu zaštitu i zapošljavanje.
Monstatova analiza siromaštva iz 2011. godine pokazala je da je prosječna stopa siromaštva 9,3%, dok je u sjevernom dijelu ona gotovo tri puta veća u nego u središnjem i južnom regionu Crne Gore.
Stanovništvo na sjeveru Crne Gore ima ograničen pristup javnim službama, a žene i stari imaju značajno manje prihode. Stopa nezaposlenosti na sjeveru dva puta je veća od nacionalnog prosjeka, što odražava sve veću nejednakost u regionalnom razvoju.
Zbog istrajnih rodnih nejednakosti, žene su posebno ugrožene i nedostaje im političko i ekonomsko osnaživanje, uključujući zaštitu od porodičnog nasilja. Samo je 17.2% žena u Skupštini Crne Gore i 14% u lokalnim skupštinama; samo 3 od 17 ministara su žene i jedna predsjednica opštine u 21 opštini, dok je žensko preduzetništvo na nivou ispod 10%.
Da bi se suočila sa razvojnim izazovima, Vlada Crne Gore je usvojila različite socijalne politike. Međutim, prema Izvještaju Evropske komisije o napretku za 2012. godinu, mora se još raditi na socijalnom uključivanju, boljoj koordinaciji reformskih politika, a njihov razvoj i sprovođenje moraju se pratiti.
Čime se bavimo
Unapređujemo socijalnu inkluziju kroz jačanje institucionalnog odgovora i usluga za najugroženije, i bolji kvalitet života svih muškaraca i žena kako bi u potpunosti ostvarili svoje mogućnosti.
Naš cilj je da pomognemo Crnoj Gori da prevaziđe siromaštvo, socijalnu isključenost i rodnu neravnopavnost, čime će se ubrzati i agenda za integraciju zemlje u EU. Najznačajnije intervencije UNDP u oblasti socijalne inkluzije obuhvataju:
- Jačanje socijalne politike, zakonodavnog i institucionalnog okvira;
- Rad na socijalnim servisima kako bi bili prilagođeniji potrebama najugroženijih, pristupačniji na lokalnom nivou i vremenom dostupni u svim opštinama;
- Socijalni karton – Informacioni sistem socijalnog staranja za poboljšanje kapaciteta i funkcionisanja sistema socijalne zaštite i obezbjeđivanje djelotvornijih i efikasnijih servisa socijalne zaštite;
- Unapređenje saradnje između Vlade Crne Gore i nevladinih organizacija, posebno na tome da se ugroženim pojedincima omogući pristup potrebnim službama;
- Podrška izgradnji institucionalnog okvira za utvrđivanje invaliditeta, obezbjeđivanje ravnopravnog pristupa pravima za lica sa invaliditetom (socijalna, zdravstvena, penzijska, prava vezana za zapošljavanje, prava učesnika rata);
- Unapređivanje ličnog integriteta, ekonomskog položaja i političke zastupljenosti žena, putem podrške razvoju sistemskih i održivih mehanizmama za borbu protiv nasilja u porodici, razvoj ženskog preduzetništva i političko osnaživanje žena.
- Doprinos održavanju rasprostranjenosti HIV/AIDS na nivou nižem od 1% putem kontinuirane podrške u sprovođenju Nacionalne strategije za HIV/AIDS;
- Podrška raseljenim i domicilnim Romima u dobijanju ličnih dokumenata;
- Podrška u izradi nacionalnih politika zasnovanih na dokazima uz pomoć Izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka u Crnoj Gori, istraživanja, studija i procjene potreba.
- Pomoć u razmjeni znanja i prakse u sistemu socijalne zaštite među zemljama zapadnog Balkana.
Glavni rezultati
UNDP je pomogao u uspostavljanju 23 socijalna servisa na lokalnom nivou: pomoć u kući i dnevni centri za stare, službe lične pomoći i dnevni centri za lica sa invaliditetom, SOS telefoni za žrtve nasilja u porodici, savjetovališta za porodice/mlade i službe za rehabilitaciju i reintegraciju zavisnika od narkotika. UNDP je takođe podržao izradu lokalnih planova za socijalnu inkluziju: pet opština su već usvojile planove, dok su u deset opština oni u fazi izrade.
Pripremili smo izvještaje uz pomoć kojih unapređujemo izradu politika zasnovanih na dokazima: Nacionalni izvještaji o razvoju po mjeri čovjeka za 2005. i 2009. g. o različitim potencijalima za razvoj i o socijalnoj isključenosti u Crnoj Gori, kao i Nacionalni izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka za 2013., o ljudskom kapitalu Crne Gore.
Javno zastupanje u okviru Programa UNDP za rodnu ravnopravnost
rezultiralo je uvođenjem u Izborni zakon kvote od 30% žena, a sačinjen je i Akcioni plan za političko osnaživanje žena. Kroz inicijative za izgradnju kapaciteta, 270 policajaca i socijalnih radnika stekli su bolje vještine za sprovođenje Zakona i Protokola o nasilju u porodici. Kroz obuke, 167 političara/ki poboljšalo je svoje vještine prezentiranja, a 130 žena je iskoristilo prednosti programa za ekonomsko osnaživanje. UNDP je takođe podržao izradu Nacionalnog akcionog plana za rodnu ravnopravnost 2012-2017, koji je u potpunosti usklađen sa principima i standardima UN i EU.
HIV program je obuhvatio pružanje usluga kroz drop-in centre i rad na terenu sa intravenskim korisnicima narkotika, seksualnim radnicima, muškarcima koji imaju seksualne odnose sa muškarcima, mladim Romima i Egipćanima, mornarima i zatvorenicima. Više od 600 stručnjaka je obučeno u različitim aspektima reagovanja na HIV. Tokom prva tri mjeseca 2013. godine, više od 500 klijenata prošlo je kroz savjetovanje i testiranje na HIV, što pokazuje stabilan rast u broju klijenata iz najrizičnijih grupa stanovništva. Za više od 400 klijenata obezbijeđeno je liječenje metadonom. Koncept zdravih stilova života uveden je u srednje škole kao izborni predmet. Tokom 2013. godine uspješno su sprovedena dva nadzorna istraživanja među najrizičnijim grupama.
Više od 40% domicilnih Roma je uz našu podršku pribavilo potrebnu dokumentaciju kako bi imali pristup socijalnim uslugama, uslugama zapošljavanja i drugim uslugama.