Crna Gora je već smanjila emisiju gasova sa efektom staklene bašte za 30% prije zacrtanog roka 2030. godine. Iako relativno mala zemlja sa manje od milion stanovnika, nalazi se u grupi od samo 16 država, od ukupno 197 globalno, koje su već ispunile ovaj cilj. Crna Gora odlučno trasira svoj put ka zelenoj tranziciji i prednjači u korišćenju obnovljivih izvora energije – više od polovine ukupno proizvedene električne energije na godišnjem nivou je iz obnovljivih izvora energije.

Ipak, danas je više nego ikad jasno da nema mjesta divljenju i samozadovoljstvu. Crna Gora, u susret održavanju konferencije UN o klimatskim promjenama u novembru, planira da postavi cilj da do 2030. godine smanji emisiju gasova sa efektom staklene bašte za 35%, sa velikim izgledima da to i ostvari. Međutim, zadržati lidersku poziciju je teže nego do nje doći, pa će karbonska neutralnost do 2050. godine, sa nultom emisijom štetnih gasova kojoj teži Evropska unija, biti ambiciozan poduhvat.

Ako znamo da prijeko potreban ekonomski oporavak od krize podrazumijeva nove investicije, zadržavanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta  i postepeno smanjenje ekonomske zavisnosti od turizma, jasno je da će za karbonski neutralnu Crnu Goru biti potrebni hrabri potezi. Prvo, potrebno je redefinisanje problema Termoelektrane u Pljevljima, što znači razmišljanje o kompleksnom izazovu koji ona predstavlja, a ne samo o najboljem tehnološkom rješenju. Razgovor o alternativnim prilikama za zapošljavanje mora početi odmah, kako bi stanovnici Pljevalja mogli da zamisle budućnost za 20 i više godina – u gradu bez uglja – i imaju dovoljno vremena da se prilagode i iskoriste nove poslovne mogućnosti. Drugo, ekonomski oporavak ne smijemo posmatrati samo kroz prizmu potencijalnih prihoda. Ključni kriterijum za odabir novih investicija i kreiranje prilika za ekonomski rast mora biti smanjenje emisije štetnih gasova. Privatni sektor u Crnoj Gori je, prihvatanjem inovativnih praksi i modela poslovanja, već pokazao konkurentnost i dao svoj doprinos postepenoj zelenoj tranziciji. Na kraju, u dostizanju karbonske neutralnosti veliku ulogu će odigrati male i najmanje bolne promjene, kao što su primjena energetski efikasnih mjera u javnim i stambenim objektima i ulaganje u e-mobilnost.

Zašto je baš doprinos Crne Gore važan za uspjeh Pariskog sporazuma na globalnom nivou? Odgovor je jasan: svima su potrebni pozitivni primjeri transformacije sistema koji suštinski čine razliku i poručuju da su promjene moguće, i da Crna Gora itekako može biti uzor regionu i ostatku svijeta.

Crna Gora, kao i mnoge druge zemlje koje su najmanje doprinijele klimatskim promjenama, suočiće se sa štetnim i ponekad razarajućim efektima globalnog zagrijavanja – porastom temperature mora, odumiranjem ekosistema, sušama i poplavama –  što će imati nepoželjan domino efekat na zdravlje ljudi, ekonomiju i sektore koji zavise od vremenskih obrazaca, kao što su poljoprivreda, šumarstvo, turizam.

Zapadni Balkan je tokom protekle decenije osjetio snagu pobune prirode. Poplave iz 2010. godine i dalje su bolan podsjetnik na činjenicu da je više od 9.300 stanovnika Crne Gore moralo da napusti svoje domove. Nepredvidivost vremenskih prilika, koje je posljedica klimatskih promjena, ne ostavlja Crnoj Gori drugu mogućnost, osim da se posveti identifikovanju rizika i prilagodi klimatskim promjenama. Istovremeno, pogoršanju ovakvog stanja doprinose i ljudi – nekontrolisanom i neadekvatnom gradnjom i lošim upravljanjem otpadom. Stoga, svako prilagođavanje klimatskim promjenama mora značiti i promjenu u ljudskom ponašanju i kontinuirano sprovođenje zakona koji za cilj imaju sprečavanje neželjenih ljudskih aktivnosti. Upravo je razumijevanje dinamike klimatskih promjena i jačanje sposobnosti Crne Gore da se nosi sa budućim uticajem cilj trogodišnjeg projekta koji, uz finansijsku podršku Zelenog klimatskog fonda, sprovodi UNDP, u saradnji sa ministarstvima i državnim institucijama nadležnim za ekologiju, turizam, poljoprivredu, vodoprivredu, zdravlje i finansije.

Iako mjere prilagođavanja klimatskim promjenama – poput izgradnje brana i stabilizacije korita rijeka – podrazumijevaju dodatni ulog, isplativost ovakvih inicijativa se ogleda u smanjenju rizika, finansijskih gubitaka i spašavanju ljudskih života, koji nemaju cijenu! Tako će, na primjer, intervencije u Ulcinju i na rijeci Bojani u okviru regionalnog projekta UNDP-a za sliv rijeke Drim koji finansira Adaptacioni fond, zaštititi od poplava lokalnu zajednicu, turizam, poljoprivredu i ribarstvo. Analize pokazuju da se ulaganje u otpornost na klimatske promjene isplati – na uloženi 1 euro, dobijamo do čak desetostruko više prihoda.

Ekonomski oporavak od uticaja pandemije COVID-19 ne znači da samo nastavimo tamo gdje smo stali 2019. godine. Ako to uradimo, čovječanstvo je propustilo da nauči važnu lekciju. Hrabrost i odgovornost koju smo pokazali tokom krize COVID-19, moraju nas pratiti i tokom klimatske krize.

UNDP se, u okviru svog „klimatskog obećanja“ obavezao da će pomoći Crnoj Gori da revidira svoje Nacionalno utvrđene doprinose i smanji emisiju gasova sa efektom staklene bašte, prvenstveno u energetskom i saobraćajnom sektoru. Crna Gora će postaviti novi cilj – smanjenje emisije štetnih gasova za 35% do 2030. godine, što je ne sprečava da svoje doprinose preispita prije isteka redovnog petogodišnjeg ciklusa i bude još ambicioznija u planiranju i kreiranju mjera. U tome će imati potrebnu podršku naših timova.

Danas, kada obilježavamo Svjetski dan zaštite životne sredine, koji je ove godine posvećen obnovi ekosistema, pravi je trenutak da pokažemo odlučnost i ozbiljnost. Ukoliko se suštinski ne bavimo klimatskim promjenama i njihovim posljedicama, stojimo na putu oporavku naše planete koja će se, kako je i rekao britanski prirodnjak Dejvid Atenborou, sigurno oporaviti – sa nama ili bez nas!

*Autorski tekst je izvorno objavljen u ND Vijesti, 5. juna 2021. godine